1924. godina je bila prekretnica kada je Bugatti promenio način na koji su automobili vozili na stazi, koristeći nešto do tada neviđeno – livana aluminijumska točka postavljena na njihov trkački automobil Tip 35. Šta je činilo ovo toliko posebnim? Pa, ta točka su smanjila ono što danas zovemo neoprugarenom masom, što u osnovi znači delove koji su obješeni o sistem vešanja. I šta se dogodilo zatim? Automobil je postao bolji u vožnji, osećao se reaktivniji tokom trka, čime su vozačima dali prednost kakvu do tada nisu imali. Kada su točkovi gubili manje mase u kretanju, sve je postalo brže – ubrzavanje je bilo veće, kočnice su delovale pametnije, zavoji su se prelazili na višim brzinama, bez gubitka kontrole. Ostali proizvođači automobila su primetili šta je Bugatti ovde postigao. Nakon što su videli koliku razliku čine ova aluminijumska točka, počeli su razvijati sopstvene verzije laganih komponenti. Kada se to pogleda iz današnje perspektive, ovo nije bila samo još jedna poboljšanja, već je ustvari označila prekretnicu u izgradnji brzih mašina koje su mogle dosledno da rade pod pritiskom.
Око 1928. до 1932. године, када су произвођачи аутомобила почели постављати кочионе тањира директно у склопове точкова, аутомобили су уочљиво постали лаганији у целокупној производњи. Та измена је значајно утицала на брзину убрзања и заустављања, што је било веома важно за спортска возила и моделе намењене тркама тог доба. Инжењери су у основи спојили ове компоненте тако да нису имали одвојене делове који су се истурани на све стране. То није било само питање уштеде у тежини, већ је заправо побољшало опште понашање возила, а истовремено је одржало довољан ниво безбедности за свакодневну употребу на путевима. Овакве механичке побољшања су показала да су произвођачи аутомобила постали озбиљнији у погледу прављења производа који су бржи и ефикаснији, много пре него што је ико помислио на модерна спортска возила. То што је започело као једноставна уштеда у тежини, прерасло је у ширу тенденцију градње возила која су изазивала границе онога што је тада било могуће.
Када је Кадиљак представио Сабре-Споке точак 1954. године, то је заиста означило нешто посебно у свету легираних точака. То су били међу првим легираним точковима направљеним након Другог светског рата, комбинујући изглед и издржљивост која је могла да издржи стварне путне услове. Богати власници аутомобила су их волели зато што су желели нешто што је истовремено лепо и трајно. Са алуминијумским центром који је имао овај незабораван дизајн и сјајним хромираним ребрима која су стајала, ови точкови су привлачили пажњу свакоме ко се бринуо о изгледу свог аутомобила. Људи су почели да придају исту важност изгледу аутомобила као и његовом раду испод капа, што је било прилично другачије него раније. Сабре-Споке точкови су у основи променили оно што су људи очекивали од делова свог возила.
У касним 1950-им годинама, аутомобилски пионири као што су Абарт, ОСЦА и Ферари почели су да праве таласе када су убацили лагане легуре у своје пројекте возила. Ове измене су имале прави утицај на то колико су возила била бржа и прецизна у завојима током трка. Лаганије легуре на точковима значиле су бржи старт и бољу контролу на стази, што су тркачи тада заиста требали. За ове луксузне марке, ово није било само питање доброг изгледа, већ је стварно побољшало перформансе њихових аутомобила. Чињеница да су ове компаније биле међу првима које су експериментисале са таквим материјалима значајно је подигла њихов имиџ на тржишту, истовремено показујући свима колики је учинак лаганијих компонената. Током година, легуре на точковима постале су нешто што се готово подразумева код сериозних спортских аутомобила, означавајући их као симболе модерне технике, а не само као украсне детаље.
Понтијак је направио таласе 1960. године када су лансирали интегрисану конструкцију бубња и обода за точкове, чиме је започео велики помак у аутомобилској индустрији. Паметном интеграцијом компонената постигнуто је значајно смањење ротационе тежине, што је значило да су возила боље управљала и трошила мање горива. Када је Понтијак спојио те делове у једну целину, нису само побољшали изглед моторног простора. Прави возачи су одмах приметили напредак. И други произвођачи аутомобила су то приметили. У року од неколико година, неколико конкурентних марки је почело да препознаје и преписује елементе те концепције, чиме је показан утицај Понтијаковог приступа на целу индустрију тога доба.
У 1960-им годинама, легендарна возила као што су Шелби Мустанг и Шевроле Корвета су први пут ступила на пут са легираним точковима, који су постали важан део онога што их је истакло у погледу перформанси. Ови модели су људима заиста показали колико су легирани точкови били повезани са моћним аутомобилима, мењајући критеријуме по којима су купци бирали своје санове. Када су произвођачи почели да постављају легиране точкове на та возила, није више било речи само о изгледу. Стварно искуство вођења се побољшало, са бољим руковањем и расподелом тежине. Као резултат тога, обични људи су почели да траже легиране точкове чак и на својим свакодневним возилима. Онај почетак као ниша за фанатичаре тркања постепено се претворио у стандардну опрему за све оне који су желели нешто што ће заиста показати добре перформансе на стази или улицама.
Kada je Toyota 1967. godine lansirala 2000GT, to je označilo da Japan ozbiljno misli da ostavi trag u oblasti naprednih tehnologija točkova. Automobil je bio opremljen onim cool točkovima od magnezijuma sa centralnim zaključavanjem koji su bili prilično ispred svog vremena. Ovi posebni točkovi su pokazali šta se dešava kada proizvođači počnu da razmišljaju izvan okvira od čelika u pogledu uštede u težini i boljih karakteristika vožnje. Ono što je činilo 2000GT impresivnim nije bila samo njegova silueta. Japanski proizvođači automobila pokazali su da poseduju prave inženjerske sposobnosti kroz ovaj model, što je doprinelo premeštanju fokusa ka tehničkoj superiornosti umesto samo na stilsku komponentu u automobilskom svetu. Lagani materijali iznenada su postali pametan potez, a ubrzo su svi pratili šta Japan ima da ponudi u oblasti sportskih automobila.
Kada su Porsche Fuchs i Mercedes Bundt Cake felne pojavile se krajem 70-ih, one su zaista označile vrhunac onoga što inženjeri mogu postići kada spoje izgled i funkcionalnost. Ljudi su voleli kako izgledaju, naravno, ali iza njih je stajalo i ozbiljno razmišljanje. Njihovi dizajni su zapravo pomagali bolje vožnje automobila jer su pravilno raspodeljivali težinu i efikasnije se kretali kroz vazduh. Ove felne nisu bile samo za izložbe. Njihov uticaj se osećao i u drugim industrijskim oblastima gde je važan odnos između forme i funkcije. Pogledajte bilo koju opremu visokih performansi danas i velika je verovatnoća da neki od tadašnjih principa u vezi s felnama i dalje igraju neku ulogu. Na kraju krajeva, niko ne želi nešto što lepo izgleda, ali se raspada pod pritiskom.
Kotači Halibrand i Minilite postali su poznata imena u svetu trka tokom šezdesetih i sedamdesetih godina. Ovi kotači su bili napravljeni od laganog legiranog materijala, što je omogućilo bolju brzinu i upravljanje trkačkim automobilima na stazi. Kada su trkači počeli masovno da ih koriste u takmičenjima, to je pokazalo koliko je tehnologija legiranih kotača napredovala. Timovi u motorsportu su brzo shvatili da ovi kotači nisu samo dobri, već su postali neophodni za ozbiljne performanse. Danas, kada se osvrnemo unazad, možemo jasno videti koliki je uticaj ovi kotači imali na izgled savremene trke.
Oblast nauke o materijalima zaista je pomakla granice u proizvodnji automobilskih točkova, udaljavajući se od standardnog aluminijuma ka magnezijumu i raznim naprednim legurama. Glavna prednost u ovome je postizanje veće čvrstoće uz održavanje niske težine, što omogućava bolje vožnje karakteristike i ukupno efikasnije performanse automobila. Uzmimo, na primer, legure magnezijuma – one su u poslednje vreme privukle dosta pažnje jer su veoma lagane, a istovremeno dovoljno jake da izdrže mehanička opterećenja. To znači da vozila troše manje goriva i bolje se voze na putu. Proizvođači automobila sada ulažu znatno u nove tehnike proizvodnje, umesto da se drže tradicionalnih metoda livenja, što objašnjava zašto sve više ovih lakših materijala nalazi put u serijske modele u raznim segmentima tržišta.
Veliko pitanje u proizvodnji legiranih felgi ovek danas je da li birati kovane ili livene felge, a sve se svodi na to šta je važnije: preciznost merenja ili sirova izdržljivost. Kovane felge dobijaju svu pažnju jer mogu da izdrže ozbiljna opterećenja bez oštećenja, što je razlog zašto se često koriste na trkaćim automobilima i vozilima više klase. Sve više radionica počinje da drži kovane opcije na stanju jer kupci traže bolje vožnje karakteristike i duži vek trajanja proizvoda, čak i ako to znači više troškova na početku. Ono što sada primećujemo je trajna borba između postizanja izuzetno preciznih detalja tokom proizvodnje i osiguranja da felge izdrže svaki oblik oštećenja koji može nastati u stvarnim drumskim uslovima.
Технологија која се користи у оним истраживачким возилима за Месец и Марс заправо је учинила велику разлику у начину израде легираних точкова за аутомобиле данас. Замислите, материјали који се користе у свемиру првобитно су били направљени да издрже неподношљиве температуре и радијацију у космосу, а сада се појављују и у нашим возилима. Компаније су почеле да користе неке од ових изузетно издржљивих легура зато што трају дуже и боље функционишу под притиском. Занимљиво је како идеје из свемира настављају да проналазе пут у обичне аутомобиле. Када произвођачи аутомобила комуницирају са инжењерима из аерокосмичне индустрије, стварају се добри пројекти. Видимо лаганије точкове који могу издржати велики притисак без пуцања, све захваљујући овом неочекиваном сарадњи између индустрија које раде ка истим циљевима.
Najnoviji inženjerski napretci značajno su poboljšali otpornost aluminijskih felgi na toplotu i očuvanje njihove strukturne otpornosti. Ovo je posebno važno kada vozila dostižu granice svojih mogućnosti tokom vožnje na stazi ili u situacijama visokih performansi. Istraživanja pokazuju da efikasnije upravljanje toplotom ima dve glavne prednosti: omogućava bolje funkcionisanje kočnica i usporava trošenje guma. Za sve one koji ozbiljno žele da iskoriste maksimum performansi svog automobila, ova poboljšanja nisu samo poželjna – praktično su neophodna kako bi se osiguralo glatko funkcionisanje i pod ekstremnim opterećenjem.
Otpornost na koroziju je sada skoro neophodna prilikom projektovanja legiranih felgi, zahvaljujući raznim novim tehnologijama premaza koje stižu na tržište. Felge tretirane ovim zaštitnim slojevima traju znatno duže nego ranije, a pored toga, i dalje izgledaju dobro čak i nakon godina korišćenja na putu. Prema nedavnim studijama automobilskih laboratorija, noviji hemijski premazi zaista bolje zaustavljaju formiranje rđe u poređenju sa starim metodama. Proizvođači automobila primećuju ovaj trend iz prve ruke, jer potrošači sve više traže felge koje mogu da izdrže ekstremne vremenske uslove i istovremeno očuvaju sjajni izgled tokom celokupnog vremena korišćenja vozila.
Лагане легуре данас доста доприносе бољем потрошњи горива, јер смањују укупну тежину возила, што одговара светској тежњи ка еколошкијим превозним средствима. Ако смањите тежину аутомобила за око 10 посто, возачи у просеку постижу побољшање потрошње горива од 5 до 7 посто. Овакав прорачун има смисла за свакога ко жели да смањи трошкове на пумпи. Пошто владе широм света све више захватају за емисијама, произвођачи аутомобила све више фокусирају на развој лаганих точкова направљених од легуре. Ова фокусирање не важи само за испуњење прописа. Произвођачи знају да купци желе да штеде новац на нафти, али и да возе аутомобиле који нису штетни по животну средину. Читава аутомобилска индустрија се сада креће ка овом балансу између перформанси и заштите животне средине у готово свим моделама које производе.
Legirana kolačasta kola dodaju nešto posebno kada je u pitanju izgled automobila. Ljudi žele da njihova vozila uočljivo odstupaju od ostalih, pa su proizvođači znatno povećali fokus na estetiku kola. Na kraju krajeva, ko ne primećuje sjajna nova kola na automobilu? Sada učestalo nailazimo na najrazličitije dizajne koji stižu u salone – od izražajnih uzoraka sa šipkama do mat finisa koji na drugačiji način reflektuju svetlost. Obožavatelji automobila uživaju u ovome jer im to omogućava da ličnim dodirom istaknu vozila kojima se svakodnevno voze. A znate šta? Tržište prilagođenih kola raste brže nego što je iko očekivao. Za dizajnere automobila koji rade iza scene, to znači stalni pritisak da iznose nove ideje, a da pritom ne zanemare praktične zahteve poput težine i izdržljivosti.
Dok se automobilska tehnologija stalno razvija, savremena legirana kola moraju pravilno da funkcionišu sa kompleksnim sistemima kočenja, naročito u električnim automobilima. Električni automobili dodatno opterećuju delove jer imaju različite zahteve u pogledu performansi u odnosu na tradicionalne automobile. Upravljanje toplotom postaje kritično, kao i čuvanje lagane konstrukcije bez žrtvovanja izdržljivosti. Proizvođači automobila odgovaraju stvaranjem kolaša prilagođenih ovim specifičnim izazovima. Žele da legirana kola savršeno pristaju u sofisticirane konfiguracije savremenih električnih vozila. Cilj je jednostavan: osigurati da kola izdrže ekstremne uslove i pritom obezbede sigurnu i efikasnu vožnju na putu.
Šta donosi budućnost za legirane felne? Sigurno će pametne tehnologije i materijali koji ne štete životnoj sredini značajno uticati na njihov razvoj. Već danas vidimo da pametni sistemi za praćenje postaju uobičajena oprema na mnogim modelima. Ovi sistemi pružaju vozačima trenutne informacije o stvarima poput temperature, promena pritiska i čak i stanja puta tokom vožnje, što im pomaže da donesu bolje odluke za upravljačem. U isto vreme, proizvođači automobila sve više prelaze na reciklirani aluminijum i materijale biljnog porekla za proizvodnju. Neki proizvođači su već dali značajne obaveze u vezi sa smanjenjem otpada u procesima proizvodnje. Dok se i inicijative za zaštitu životne sredine i digitalna poboljšanja sve više razvijaju, postaje jasno da će legirane felne u narednim godinama ne samo izgledati drugačije, već i funkcionišati na načine koje dosad nismo videli.
2024-05-21
2024-05-21
2024-05-21