Kada se uzimaju u obzir materijali za vojnu opremu, omjer čvrstoće i težine igra veliku ulogu, jer svaki dodatni funt ima značaja u borbenim situacijama. Uzmite, na primjer, aluminij 6061-T6. Poznat je po tome što je prilično jak u odnosu na svoju laganoću, s granicom elastičnosti od oko 20 tisuća funti po kvadratnom inču. To znači da dijelovi izrađeni od ovog slitina ostaju netaknuti pod opterećenjem, a da ne dodaju nepotrebnu masu zrakoplovima ili vozilima. Ugljično vlakno stvari dovodi i dalje. Taj materijal ima izvanredan omjer čvrstoće i težine, ponekad dostižući 130 tisuća psi. Nije čudo zašto ga vojne tvrtke vole koristiti za zrakoplove i drugu opremu gdje učinak mora biti na najvišoj razini. Ispitivanja pokazuju da zamjena aluminija ugljičnim vlaknom može smanjiti težinu za otprilike 30 posto. Takvo smanjenje puno pomaže kada se želi kretati brže ili prenijeti veću korisnu težinu. Većina modernih vojski koristi ugljično vlakno kad god je to moguće, unatoč višoj cijeni. No ipak postoji mnogo slučajeva gdje obični stari aluminij dobro obavlja posao, posebno kada su u pitanju ograničenja u proračunu. Na kraju krajeva, ne svaka misija zahtijeva materijale najnovije generacije.
Materijali moraju izdržati ekstremnu vrućinu i koroziju u teškim uvjetima. Uzmite primjerice aluminij 6061-T6. S odgovarajućom obradom poput anodizacije, ovaj slitina može prilično dobro otpirati koroziji, pa stoga traje dulje čak i u teškim uvjetima. Karbonsko vlakno priča potpuno drugačiju priču. Ono uopće ne oksidira, što ga čini idealnim za dijelove koji su redovno izloženi ekstremnoj vrućini ili agresivnoj kemijskoj izloženosti. Vojna oprema koja se koristi u blizini slanih voda često kombinira ova dva materijala jer se međusobno lijepo dopunjuju. Aluminij pomaže da stvari ostanu lagane, dok karbonsko vlakno dodaje čvrstoću tamo gdje je najpotrebnija. Otpornost na toplinski stres ostaje ključni faktor pri dobivanju vojne odobrenja za materijale. Proizvođači obično svoje proizvode podvrgavaju ponovljenim testovima zagrijavanja i hlađenja kako bi se uvjerili da sve funkcioniše ispravno nakon izloženosti ekstremnim promjenama temperature tijekom vremena.
Vojna vozila zahtijevaju kotače koji mogu izdržati izuzetno teške terenske uvjete. Pustinjska okruženja postavljaju jedinstvene izazove gdje se pješina teži nakupljati na standardnim dizajnima kotača. Kako bi se riješio ovaj problem, inženjeri često biraju šire profile kotača u kombinaciji sa specijalnim uzorcima protektora koji zapravo zahvaćaju labavu pješinu umjesto da samo tonu sve dublje. Kada je riječ o blatu, situacija se potpuno mijenja. Duboki protektori postaju nužni, ali oni također moraju izdržati zapušavanje tijekom vožnje. Tu dolaze u igru komponente od karbonskog vlakna, koje pružaju potrebnu čvrstoću bez dodavanja nepotrebnog volumena vozilu. Stjenovitiji teren zahtijeva još izdržljiviju konstrukciju. Vidjeli smo da su testovi na terenu davali mješovite rezultate sve dok proizvođači nisu počeli eksperimentirati s kombinacijama materijala i dizajnerskim elementima. Neki noviji modeli sada imaju ojačane čelične dijelove uzdužno s lakšim kompozitnim dijelovima, stvarajući kotače koji zadržavaju svoj oblik nakon višestrukih udaraca, a istovremeno omogućavaju brze maneuvre preko neravnog tla.
Kada su u pitanju oklopna vozila, dizajn točkova igra veliku ulogu u boljem funkcioniranju tijekom operacija u tišini i izviđačkih misija. Postizanje pravog balansa između točkova i oklopa omogućuje vojnicima da se kreću tiho i pri tome ostaju skriveni od neprijatelja. Nova tehnologija točkova mora biti kompatibilna s onim što već postoji na većini tenkova i transporterima pješaštva u uporabi. Nitko ne želi potrošiti milijune na skupocene točkove koji će se pokvariti kad situacija na bojnom polju postane naporan. Vojska obično želi vidjeti prototipove testirane u stvarnim uvjetima prije potpisivanja ugovora. To znači vožnju kroz blato, pijesak, snijeg, a ponekad čak i izloženost vatrenom oružju. Točkovi moraju izdržati sve što god da se dogodi, kako bi vojnici ostali zaprljani negdje opasno samo zato što im se vozilo raspalo.
Dobivanje kotača sposobnih za borbu i koji zadovoljavaju standarde MIL SPEC vrlo je važno kada je u pitanju njihova stvarna učinkovitost u stvarnim bojnim situacijama. Sami specifikacijama propisuju prilično zahtjevne testove koji uključuju gađanje kotača brzim metcima kako bi se provjerila njihova izdržljivost. Tijekom ovih testova inženjeri proučavaju kako različiti dizajni kotača izdržavaju udarce, simulirajući uvjete kakvi postoje na stvarnim bojnim poljima. Kotači moraju izdržati pogođene balističke udare tajne razine bez raspada ili potpunog otkazivanja. Vojni kupci neće prihvatiti ništa manje od potpune usklađenosti s ovim pravilima prilikom dodjele ugovora. To znači da proizvođači moraju pronaći ravnotežu između inovativnih ideja i strokog slijednja svih detaljnih specifikacija. Kada se sve učini ispravno, kotači će ispravno funkcionirati čak i u ekstremnim situacijama i ostati netaknuti dovoljno dugo da podrže kritične misije.
Analiza trajanja borbenih kotača pod izloženošću ponovljenim stresovima ključna je za osiguranje da izdrže teške vojne misije. Testovi u osnovi rekreiraju ono što se događa na stvarnim bojištima, tako što kotače podvrgavaju konstantnim ciklusima stresa slično kao što doživljavaju vojnici tijekom produženih rasporeda. Prema onome što inženjeri primijetili, većina problema s umorom materijala započinje upravo na razini samog materijala. To čini odabir pravog materijala apsolutno ključnim ako želimo da ovi kotači zadovolje predviđene ciljeve trajanja. Neki nedavni terenski testovi pokazali su da hibridni kotači traju znatno dulje od tradicionalnih, što znači manje popravaka i više vremena u kojem su zapravo u upotrebi, umjesto da čekaju u servisima. Ovakva poboljšanja jasno pokazuju zašto je važno ulagati u bolje materijale kako bi se osigurala mobilnost trupa tijekom dugih sukoba gdje svaka minuta vrijedi.
Kotači spremni za borbu često imaju višeslojnu konstrukciju koja uključuje aluminijumske felge i spone od karbonskog vlakna. Rezultat? Kotači koji ostaju lagani, ali pritom imaju ozbiljnu otpornost kad je potrebna, uz očuvanje visokih performansi. Same aluminijumske felge izgrađene su da izdrže ozbiljna opterećenja, ali su i prilično dobre u apsorpciji udaraca iz neravnog terena, što znači da izdržavaju intenzivnu upotrebu. Karbonske spone takođe doprinose dodatnoj izdržljivosti cijele konstrukcije, pa ovi kotači traju znatno duže u odnosu na tradicionalne modele. Vojske širom svijeta počinju testirati ove hibridne kotače u stvarnim uvjetima. Rani prototipovi pokazuju da mogu prolaziti kroz teške terene s većom vještinom manevriranja u usporedbi sa standardnom opremom, čak i kad nose teške terete. Iako je ispitivanje još u toku, mnogi stručnjaci vjeruju da ćemo u narednim godinama vidjeti ove kotače kao standardnu opremu u raznim odbrambenim jedinicama.
Unapređenja u načinu na koji vojna vozila podnose vibracije i šokove pravi razliku za vojnike tokom dugih rasporeda, smanjujući nelagodnost i umor. Najnovija tehnologija uključuje ugradnju posebnih sistema za prigušivanje unutar samih točkova, često napravljenih od naprednih pena i kompozitnih materijala koji raspršuju silu udarca po grubom terenu. Istraživanja sprovedena od strane vojnih istraživača pokazuju da ove nadograđene točkove čine više od samo zaštite delova vozila od oštećenja – one zapravo povećavaju efikasnost borbe pod teškim uslovima. Ova svojstva takođe pomažu u sprečavanju stalnih kvarova, tako da borbena vozila izdrže duže na terenu. To znači manje popravki na kraju i više opreme spremne za akciju kad god je to najpotrebnije.
Vojni pametni kotači oblikuju se kao promjena igre za mobilnost na bojnom polju, s mikroskopskim senzorima ugrađenim direktno u kotač. Ove male naprave neprekidno prate stvari poput tlaka u gumama, razine topline i učinkovitosti rada tijekom kretanja. Što ih čini vrijednima? Mogu šaljiti ranije upozorenja kada dijelovi počnu pokazivati probleme, što znači manje kvarova i dulji vijek trajanja skupih vojnih kamiona i jeepova. Trenutno, nekoliko vojnih krilaca testira ove sustave u raznim teškim terenima, od pustinja do planinskih prijevoja. Stvarna prednost dolazi od posjedovanja svih ovih informacija dostupnih tijekom misija. Zapovjednici dobivaju bolji uvid u situaciju bez čekanja na izvješća, omogućavajući brže reakcije na probleme koji se pojave u ratnim zonama ili vježbama.
Vojska počinje drugačije razmišljati o tome odakle dolaze materijali, uglavnom zato što žele smanjiti štetu za okoliš. Sve više i više koristi se ugljično vlakno napravljeno od materijala koji se obnavljaju u dizajnu opreme. I nije riječ samo o zelenom prskanju. Zaista su potrebne te promjene kako bi vojne snage mogle ostvarivati veće ciljeve održivosti i dalje obavljajući posao. Neka nedavna istraživanja pokazuju da kada vojska počne održivo kupovati stvari, njihov ukupni utjecaj znatno opadne. To je važno istovremeno iz dva razloga: zaštita i učinkovitost vojnika, ali i pokazati svijetu da im je stalo do planete Zemlje. Skoro svaka grana sada ima ljude koji rade na tome da nova tehnologija ne bi prekomjerno štetila okolišu.
2024-05-21
2024-05-21
2024-05-21